Rođen: 07.03.1975.
Mob: 098 9216 785
Sa psima sam se počeo baviti 1998. godine na način da sam prvo šetao punčevog njemačkog ovčara (punac je redovito šetao psa ali zbog bolesti počeo sam ja šetati psa). Pa kad već šećem psa mogao bih ga nešto i naučiti. Želja mi je bila da naučim psa da kulturno šeće uz mene i da sjedne na zapovijed SJEDI. To bi mi bilo dovoljno mislio sam. Posudio sam knjigu u knjižnici i po njoj počeo učiti Bonija. Kad sam naučio Bonija UZ i SJEDI odmah sam razmišljao o LEZI i tako dalje. Nakon par mjeseci u šetnji pas je naučio pet zapovijedi. To je moje prvo iskustvo sa dresurom pasa.
Punac je ozdravio i vidjevši kako sam zavolio pse i kako sam se brinuo o njegovom psu odlučio je kupiti mi crnu kujicu labradora staru 4 mjeseca koju sam nazvao Nera.
U iduće 2 godine Nera je svakodnevno išla u šetnju i naučila 40 zapovjedi. Bilo je tu svakakvih nespretnosti i nesporazuma pošto ja nisam bio stručan, a želio sam puno. Krajnji rezultat bio je da je moja Nera postala atrakcija u ulici i šire, radila je veselo, a ja sam bio ponosan.
Što je Nera između ostalog znala:
- kad sam joj kazao VODA otrčala bi iz dvora u boks i liznula vodu samo jedanput kao znak da kuži zapovijed i vratila se nazad
- na zapovijed U KUĆU ušla bi u kućicu i čekala da ja očistim boks, nalijem svježu vodu, donesem hranu i kada sam kazao GOTOVO istrčala je iz kučice i počela jesti. Nije bilo šanse da će izaći iz kučice i otvorenog boksa i pobjeći.
- kad je jela obrok ili se igrala sa drugim psom na moju zapovijed DOĐI dotrčala bi brzo i veselo meni. Ljudi su se tome jako čudili. Nekima je bilo jako čudno i prvi put su vidjeli psa koji tako veselo radi.
- na zapovijed OKOLO Nera je trčala u pokazanom smjeru i tražila prolaz u ogradi ili most preko potoka
Polako sam počeo čitati i ostale knjige u knjižnici sa tematikom pasa. Nakon što sam ih svih dvadesetak pročitao krenuo sam ih čitati drugi put, pa opet, pa opet itd. Ludi koji su radili u knjižnici ispočetka su vidjeli u computeru da sam tu knjigu čitao pa su me upozoravali ali s obzirom da sam ja knjige po deset puta posuđivao prestali su me podsjećati da sam tu knjigu čitao i vjerojatno sam im bio čudan.
Izbacio sam iz svog rječnika riječ DRESURA i zamijenio ju riječi ŠKOLOVANJE. Bitna je ta zamjena riječi ali još su bitnije humanije metode rada u školovanju pasa. Učlanio sam se u HRVATSKI KINOLOŠKI SAVEZ i počeo pohađati seminare redovito od 2002 godine.
Nakon seminara i stažiranja stekao sam sljedeće kvalifikacije: POLAGAČ TRAGA, MARKIRANT, VODITELJ TEČAJA. Zahvaljujući HRVATSKOM KINOLOŠKOM SAVEZU i mojoj upornosti puno sam napredovao. Trenutno obnašam dužnost Tajnika u UDRUZI UZGAJIVAČA NJEMAČKIH OVČARA HRVATSKE.
S obzirom da su mi psi bili SVE NA SVIJETU i da sam u toj fazi forsirao pričati samo o psima u ulici sam bio okružen šetačima pasa koji su uz moju pomoć također naučili pokoju zapovijed svoje ljubimce.
Sada je 2008 godina i deset godina kako sustavno proučavam psihu pasa. Nije mi bitna pasmina, samo je bitno da je pas voljen. Naučio sam da se mekanim metodama rada može brže napredovati u školovanju pasa. Još uvijek nisam izgubio želju za napretkom, nisam odustao a naravno niti požalio.
Istina je da je obitelj često zakinuta što financijski, a još više mojim odsustvom, ali to je cijena mog obrazovanja. 1998. godine provodio sam sa psom jedan sam u šetnji. A danas sam sa psima od 7 ujutro do 22 sata navečer znači 15 sati dnevno.
Kao član Društva za zaštitu životinja “ŠAPA” iz Bjelovara nastojim pomoći svojim savjetom i rjeđe svojom nazočnošću pošto sam stvarno jako zauzet ostalim aktivnostima u svijetu pasa.
