Reći ću vam nešto o tome kako žive napuštene životinje, ova priča govori o tome kako životinje žive na ulici, odbačeni i sami, sutrašnjica im je nesigurna i pitanje je hoće li ih pronaći oni strašni živoderi ili će stradati pod kotačima automobila.
Neki kažu da su ‘’šinteraj’’ i ‘‘azil’’ jedno te ista stvar, ali razlika je uistinu velika!! U šinteraju živa bića pate, hladno im je i gladni su, dok u azilima životinje će sigurno dočekati svog udomitelja nahranjeni i napojeni.
U azil se volonteri brinu o psima i macama, a u šinteraju su prepušteni sami sebi. Nažalost danas mnogo ljudi napušta pse i ostale kućne ljubimce i oni su izloženi mnogim neprilikama. Sada ima mnogo društava za zaštitu životinja i azila za napuštene pse i mnogo ih se udomljuje, a isto tako ih i mnogo dolazi u azil. Nemojte napuštat kućne ljubimce, udomite ih, nemojte ih kupiti!!! Recite stop napuštanju pasa!!
RECIMO STOP BORBAMA, UTRKAMA I NAPUŠTANJU ŽIVOTINJA !!!!!!
BUDITE UZ NJIH POMOZITE IM !!!!!!!
ANDREA VODANOVIĆ,
Osnovna škola iz Splita
Često upoznajem ljude koji ne vole životinje. Najčešće se radi o onima kojima je pas ugrizao nekoga bližnjega ili njega samoga. No, dok vam ti ljudi pričaju, ako pažljivo slušate možete zaključiti da su sami ljudi krivi zbog takve pseće reakcije. Pas ne napada ako ga se nije nečim izazvalo.
Jedna priča koju sam ja kao velika ljubiteljica životinja čula glasila je ovako: Igrala sam se s njemačkim ovčarom. Izvlačila sam mu lopticu iz usta, a on je odjednom skočio i uhvatio me za ruku. Nije tako boljelo, već je bilo kao da me netko uštipnuo, ali sasvim sam izgubila povjerenje u “najbolje prijatelje”.
Iz same se priče može zaključiti da je osoba koja se igrala s psom kriva, jer se psu ne smije izvlačiti iz usta, ni loptica, ni štap. Pas je to možda samo učinio u žaru igre, i to nije dovoljan razlog gubljenja povjerenja.
Imam još jedan čisti dokaz da se pse može zavoljeti iako ih prije niste mogli smisliti: Rodica mi je na 10 dana ostavila svoga labradora. Moja majka kao velika “mrziteljica” pasa nije ga nikako mogla podnijeti. Jedno jutro sam se ustala, pas nije bio kraj mene, a ni moja mama nije bila kući. Nakon 15 minuta čula sam da netko kuca na vrata. Otvorila sam. Mama i labrador stajali su jedno kraj drugoga. Pas je nosio lopticu a mama njegovu uzicu. Nevjerojatno: cijelo su se jutro igrali na livadi. Mama ga je toliko zavoljela i polako se povjerava i drugim psima.
Boljeg prijatelja od psa, hrčka, mace, bilo čega ne možete smisliti… Uvijek će biti tu kada ste usamljeni, kada se samo želite opustiti. Uvalit će vam se u krilo i umiljavati, a njemu možete pričat i opisivati svoj dan na poslu, u školi: uvijek će saslušati!
Isto tako često osjetite dosadu? Pas će vas uvijek razveseliti, s njim možete otići na livadu, jednostavno se istrčati i ne možete poželjeti bolji dan! Osim što se rekreirate možete upoznati druge vlasnike pasa i tako izgraditi novo prijateljstvo. Slično je i s drugim kućnim ljubimcima; ne samo da ćete se uvijek imati komu neuvjetovano povjeriti, već vam može biti velika utjeha u životu.
Zorica Božić, 6.a
Osnovna škola iz Splita
