http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/ en ipohajda@wmd.hr Copyright 2009 2009-01-15T06:29:00+01:00 http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/pjesma_o_kuji_sergej_aleksandrovic_jesenjin/ http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/pjesma_o_kuji_sergej_aleksandrovic_jesenjin/#When:06:29:00Z Jutros je kuja pri štali, gdje rogoz se zlati pod gredom, oštenila sedmero mladih, riđe štenadi redom. I jezikom, sve do tmine, mati ih češljala nježna; od trbuha njena topline voda se topila snježna. A uveče, kao i vazda, kad koke na lijegala kreću, tmuran je stigao gazda i strpao štenad u vreću. Trčati snijegom je stala slijedeć mu tragove hoda i dugo uz val do vala hladna se mreškala voda. A kad se od trčanja vruća i znojna probi kroz sjene njoj se mjesec vrh kuća ko njeno pričini štene. U plavet je zurila jasnu i cviljela nasred druma, a mjesec na putu kasnu sakri se iza huma. I tiho, kao kad s brijega za bačenim kamenom kreće, ko zlatne zvijezde sred snijega kotrljahu oči se pseće. 1915. Preveo Gustav Krklec 2009-01-15T06:29:00+01:00 http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/prva_prica_nasa_braca_zivotinje_edgar_kupfer_koberwitz/ http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/prva_prica_nasa_braca_zivotinje_edgar_kupfer_koberwitz/#When:07:12:00Z Odlomak iz knjige: Naša braća životinje, Edgar Kupfer-Koberwitz Dragi moj! Dok ti ovo pišem, osjećam kao da me gledaju oči najvjernijeg čovjekova prijatelja, njegova skoro dobrovoljnog roba, oči psa. I njegov se pogled žalosti, govori o nasilju, o uobičajenoj nagradi. I vidim ga, vjernoga, uvijek spremnoga da čitav život provede na lancu, da živi u bačvi ispunjenoj pljesnivom slamom, vidim kako ga hrane otpacima. Tada dođe starost, ispadaju zubi, nakon dugih godina služenja - onda… Onda dobiva ‘milost’ - metak, ili malo otrova u zdjelu. To je onda zahvala čovjeka onomu koji je deset godina čuvao njegovu kuću i dvorište, ženu i dijete, posjed i život i sva njegova blaga. Posljednji udarac - nekoliko kapi otrova. 2009-01-12T07:12:00+01:00 http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/druga_prica_nasa_braca_zivotinje_edgar_kupfer_koberwitz/ http://drustvo-sapa.hr/knjizevnost/druga_prica_nasa_braca_zivotinje_edgar_kupfer_koberwitz/#When:07:07:00Z Odlomak iz knjige: Naša braća životinje, Edgar Kupfer-Koberwitz Jedan je drugi čovjekov prijatelj takođe pas, čuo o svojoj smrti, kako to već bude, za vrijeme objeda. Nakon obroka on je išao od jednoga do drugoga, svakome ližući ruke, što inače nije bio njegov način - kao da ih je htio poljubiti. Tako se oprostio od svih. Potom je izišao u vrt, gdje je za njega već bio iskopan grob. Hrabrošću koju samo vjernost može dati, skočio je u vlastiti grob, legao u sredinu, glave položene na prednje šape, i nijemim i tužnim očima gledao preda se. Tako je ležao i bio spreman. Ništa ga nije moglo izmamiti da iziđe - čekao je smrt. I kraj je stigao - njegov gospodar se približavao s puškom u ruci. 2009-01-12T07:07:00+01:00