Pas Mrvica

Mrvicu su vlasnici ostavili, zajedno s ostalih 5 štenaca, u jednoj kartonskoj kutiji ispred škole.. Sva njena braća su već udomljena, jedino je ona ostala sama. Mrvica je lijep i razigran pas i bila bi prava šteta da ne nađe svoju obitelj poput ostalih štenaca. Ima lijepu prošaranu kratku dlaku i odlično se slaže s drugim psima.

Kujica srednjeg rasta, stara 1-1.5 godinu, s lijepom prošaranom kratkom dlakom smeđih nijansi.
Postoje neke tajne veze između djece i nas - pasa. Djeca vole nas, a mi volimo djecu. Zato nas često ostavljaju male i bespomoćne u kutijama pred školama. Računaju, doći će djeca…. I - došla su djeca i spasila moju braću i mene.
Svi su našli dom, već davno. Samo sam ja ostala. U Šapinom dvorištu svi misle da sam jako ozbiljna mirna i tiha…
A oni ne znaju… ja sanjam… sanjam kako će uz mene rasti neko dijete i igrati se sa mnom, prohodati držeći se za mene, trčati sa mnom po dvorištu, šetati u parku, a kada krene u školu, ja ću ga pratiti… jer ja znam gdje je škola… mene su tamo u kutiji ostavili…

- cijepljena/čipirana

Mrvica je jedna od četiri štenca nađenih u visokoj travi uz cestu u Paulovcu. Pronašao ih je biciklist i u vrećici dovezao u Šapu. Stara je oko 2 godine (10.10.2009.), ima prekrasno, šatirano, sjajno krzno smeđih tonova. Čipirana je i cijepljena.
“Kada sam došla u Šapu bila sam tako mala da su me nazvali Mrvica. Eh, tu su se malo prevarili… jer ja sam dosta porasla! Jako sam dopadljiva i umiljata. Sigurno mi je netko od roditelja bio ptičar, ali to kod nas pasa nije toliko važno, pogotovo kod Šapinih pasa. U Šapu smo svi čisti unikati. Neponovljivi. Čak smo i moja tri brata i ja bili sasvim različiti.
Moja braća su udomljena, a ja još čekam. Nestrpljiva sam i htjela bih da što prije dođeš po mene. Zato stalno stojim na svojoj kućici jer s visine dalje vidim. Puno prije ću te spaziti od onih oko mene koji trčkaraju, leže ili sjede. Lako ćeš me prepoznati. Samo traži Mrvicu na limenom krovu.
Ako me želiš udomiti, nazovi Šapu!”