Poštovana gospođo Cikojević,
još u lipnju 2009.g. Društvo za zaštitu životinja ŠAPA Bjelovar dostavilo je Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Upravi za veterinarstvo podnesak klasa: 053-01/09-01/3420, o problematici zbrinjavanja napuštenih i lutajućih životinja u gradu Bjelovaru i nedostatku skloništa za životinje.
Odgovor smo zaprimili u rujnu mjesecu 2009.g. (Klasa: NP 053-01/09-01/320, urbroj: 525-06-1-0536/09-2, datum 22. rujna 2009.g.). Na odgovoru zahvaljujemo, smatramo ga pozitivnim i ohrabrujućim u našim nastojanjima da Bjelovar dobije sklonište za napuštene i lutajuće životinje. Isti dopis poslan je i na adresu Grada Bjelovara, n/p gradonačelnika Korušec Antuna.
Vjerujte, pomislili smo da će se nakon toga stvari pokrenuti s “mrtve točke”, da će se stvarno (ne samo deklarativno, frustracijama izazvanim novinarskim člancima) početi razmišljati o osnivanju skloništa u Bjelovaru, gdje bi ŠAPA bila od neprocjenjive koristi, obzirom na volju za suradnjom i predanošću ideji o civiliziranoj i humanoj skrbi za one, koji nepopravljivo vjeruju da im je upravo čovjek najbolji prijatelj.
Od toga se ništa nije desilo, jer Zakonom o zaštiti životinja nije određen način sankcioniranja jedinica lokalne ili regionalne samouprave, znak onima koji sjede u poglavarstvu Bjelovara i BBŽ i koji su sami kao saborski zastupnici digli ruku u zrak za donošenje Zakona o zaštiti životinja, da im se ništa ne može desiti ako krše Zakon.
Sklonište, prema Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi, i nadalje ostaje nešto što se sustavno, drsko, s pozicija bahatosti i političke moći, neznanja o ispravnosti, humanosti i koristi (sterilizacija/kastracija, cijepljenja protiv bjesnoće, čipiranje, udomljavanje u nove obitelji…) ignorira.
ŠAPA ostaje na vjetrometini naše istinske potrebe za pomoći lutajućim i napuštenim nevoljnicima, financirana tek toliko da se može kazati “Pomogli smo vam!”, opterećena svakodnevnom brigom za šezdesetak pasa koji borave u skoro nemogućim uvjetima (6 boksova, desetak kućica, nemamo karantersku prostoriju za novopridošle pse itd.) i koje smo počeli hraniti starim kruhom. Ipak, kod nas su zaštićeni i nisu prepušteni na nemilost ulice.
Naš podnesak dostavljen je Upravi za veterinarske inspekcije na daljnje postupanje. Znamo da imate puno takvih podnesaka, ali Vas iskreno molim za odgovor što kanite provesti u slučaju Grada Bjelovara i našeg Društva.
Obzirom da situacija (vrijeme cijepljenja pasa protiv bjesnoće, kada ih neodgovorni vlasnici ostavljaju bez obzira na dob, pasminu i spol, mnoštvo skotnih kuja, štenci porazbacani na nemogućim mjestima; prozebli, gladni, bolesni) postaje pomalo kaotična, Vaš odgovor očekujemo što je moguće prije.
Zahvaljujem na Vašem strpljenju u čitanju ovoga pisma.
S poštovanjem,
Vlatka Grganić, ŠAPA Bjelovar
