Vijesti - Udomljavanje pasa - Zaštita životinja

Sklonište Dumovec, u suradnji s Prijateljima životinja, pokrenulo kampanju za spas napuštenih životinja

SVAKI ŽIVOT JE DRAGOCJEN!

- Volonteri, sa psima koje su spasili, pojavljuju se na jumbo plakatima diljem Hrvatske

Sklonište za nezbrinute životinje grada Zagreba u Dumovcu, u suradnji s udrugom Prijatelji životinja, pokrenulo je kampanju ‘‘Svaki život je dragocjen!’‘, u koju su uključena i no kill skloništa: Sklonište za životinje Virovitica – Udruga Laki, Društvo za zaštitu životinja “Šapa” iz Bjelovara, Sklonište za napuštene životinje Udruge Pobjede iz Osijeka, Sklonište za životinje udruge Spas iz Varaždina i Sklonište za životinje “Prijatelji” iz Čakovca.

Kampanjom “Svaki život je dragocjen” želi se naglasiti važnost rada volontera u skloništima u kojima se životinje ne ubijaju nego se intenzivno radi na njihovu udomljavanju. Volonteri skloništa u Zagrebu, Čakovcu, Bjelovaru, Varaždinu, Virovitici i Osijeku poziraju na jumbo plakatima koji će biti postavljeni u Zagrebu i diljem Hrvatske, sa psima koje su spasili i koji su u međuvremenu postali njihovi prijatelji.

Jasnom porukom: ‘‘Mi smo za život, a ti?’‘, volonteri pozivaju na udomljavanje životinja umjesto njihova usmrćivanja. Kampanju će popratiti i videospot ‘‘Nove pobjede’’ glazbenika hip-hopa IFEEL-a.

U Hrvatskoj postoji samo šest no kill skloništa, što je tužna statistika s obzirom na ukupan broj skloništa u Hrvatskoj. Građani Zagreba, Čakovca, Varaždina, Bjelovara, Virovitice i Osijeka prepoznali su važnost ovakvih ustanova u svojemu gradu te su na ovaj način spašene i sretno udomljene tisuće životinja. No, i dalje, nove životinje svoj smještaj pronalaze u skloništima te je potrebno još puno truda, volje i rada kako bi se osvijestila odgovornost građana prema životinjama o kojima skrbe.

Kampanjom se želi prenijeti i poruka da je volonterski rad iznimno važna i društveno priznata aktivnost koja doslovno spašava živote, kao u slučaju udomljavanja pasa iz skloništa. Osim udomljavanjem, pomoći se može potpisivanjem peticije za zakonsku zabranu usmrćivanja pasa u skloništima, privremenim čuvanjem životinja koje čekaju dom, oglašavanjem životinja za udomljavanje, dijeljenjem letaka i drugih informativnih materijala, pomaganjem životinjama u skloništu i na druge načine.

No kill skloništa otvorena su za sugrađane i volontere, a svakodnevni posjeti vrtića i osnovnih škola te udomljavanja rezultat su kontinuirane edukacije i djece i odraslih o odgovornoj skrbi za kućne životinje.

Peticija za zabranu usmrćivanja pasa u skloništima i ostale informacije o oglašavanju i udomljavanju životinja nalaze se na: www.prijatelji-zivotinja.hr, a vizuali i videomaterijali te opis načina kako se svatko može uključiti u kampanju nalaze se na novoj web-stranici: www.volontiraj.net.

24. studeni 2010., Dom kulture, 19:00 sati

Poštovana gospođo Cikojević,

još u lipnju 2009.g. Društvo za zaštitu životinja ŠAPA Bjelovar dostavilo je Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Upravi za veterinarstvo podnesak klasa: 053-01/09-01/3420, o problematici zbrinjavanja napuštenih i lutajućih životinja u gradu Bjelovaru i nedostatku skloništa za životinje.

Odgovor smo zaprimili u rujnu mjesecu 2009.g. (Klasa: NP 053-01/09-01/320, urbroj: 525-06-1-0536/09-2, datum 22. rujna 2009.g.). Na odgovoru zahvaljujemo, smatramo ga pozitivnim i ohrabrujućim u našim nastojanjima da Bjelovar dobije sklonište za napuštene i lutajuće životinje. Isti dopis poslan je i na adresu Grada Bjelovara, n/p gradonačelnika Korušec Antuna.

Vjerujte, pomislili smo da će se nakon toga stvari pokrenuti s “mrtve točke”, da će se stvarno (ne samo deklarativno, frustracijama izazvanim novinarskim člancima) početi razmišljati o osnivanju skloništa u Bjelovaru, gdje bi ŠAPA bila od neprocjenjive koristi, obzirom na volju za suradnjom i predanošću ideji o civiliziranoj i humanoj skrbi za one, koji nepopravljivo vjeruju da im je upravo čovjek najbolji prijatelj.

Od toga se ništa nije desilo, jer Zakonom o zaštiti životinja nije određen način sankcioniranja jedinica lokalne ili regionalne samouprave, znak onima koji sjede u poglavarstvu Bjelovara i BBŽ i koji su sami kao saborski zastupnici digli ruku u zrak za donošenje Zakona o zaštiti životinja, da im se ništa ne može desiti ako krše Zakon.

Sklonište, prema Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi, i nadalje ostaje nešto što se sustavno, drsko, s pozicija bahatosti i političke moći, neznanja o ispravnosti, humanosti i koristi (sterilizacija/kastracija, cijepljenja protiv bjesnoće, čipiranje, udomljavanje u nove obitelji…) ignorira.

ŠAPA ostaje na vjetrometini naše istinske potrebe za pomoći lutajućim i napuštenim nevoljnicima, financirana tek toliko da se može kazati “Pomogli smo vam!”, opterećena svakodnevnom brigom za šezdesetak pasa koji borave u skoro nemogućim uvjetima (6 boksova, desetak kućica, nemamo karantersku prostoriju za novopridošle pse itd.) i koje smo počeli hraniti starim kruhom. Ipak, kod nas su zaštićeni i nisu prepušteni na nemilost ulice.

Naš podnesak dostavljen je Upravi za veterinarske inspekcije na daljnje postupanje. Znamo da imate puno takvih podnesaka, ali Vas iskreno molim za odgovor što kanite provesti u slučaju Grada Bjelovara i našeg Društva.

Obzirom da situacija (vrijeme cijepljenja pasa protiv bjesnoće, kada ih neodgovorni vlasnici ostavljaju bez obzira na dob, pasminu i spol, mnoštvo skotnih kuja, štenci porazbacani na nemogućim mjestima; prozebli, gladni, bolesni) postaje pomalo kaotična, Vaš odgovor očekujemo što je moguće prije.

Zahvaljujem na Vašem strpljenju u čitanju ovoga pisma.

S poštovanjem,
Vlatka Grganić, ŠAPA Bjelovar

Dobar dan, dobili ste broj 1213-4567, prihvatilište Tender Hearts. Zbog velikog broja poziva koje primamo, molimo vas da poslušate naš izbornik i izaberete broj koji najbolje opisuje vašu situaciju:

• Pritisnite 1 ako mislite da smo veterinari i trebate besplatan savjet.
• Pritisnite 2 ako znate da smo prihvatilište, ali želite uštedjeti i dobiti od nas besplatan, ali nestručan savjet.
• Pritisnite 3 ako zarađujete 100.000 kn na godinu, ali ipak želite da mi platimo sterilizaciju lutalica u vašem dvorištu.
• Pritisnite 4 ako imate psa starog 10 godina na kojeg je vaš 15-godišnji sin nenadano postao alergičan i odmah trebate novi dom za psa.
• Pritisnite 5 ako imate tri psa, a dobili ste bebu i želite se riješiti pasa zato jer ste jedina osoba na svijetu koja ima i bebu i pse.
• Pritisnite 6 ako vam je pas bolestan i treba veterinarsku pomoć, ali vi trebate novac da nekamo otputujete na odmor.
• Pritisnite 7 ako ste upravo nabavili štene koje vaš stari pas ne prihvaća najbolje i želite se riješiti starog psa.
• Pritisnite 8 ako je vaše malo štene naraslo i više nije onako maleno i slatko, pa ga želite zamijeniti novijim modelom.
• Pritisnite 9 ako ste postariji i želite udomiti slatko štene koje nije aktivno i koje će vas nadživjeti.
• Pritisnite 10 ako vam je rođak umro i ne želite se brinuti za njegovog starog psa koji se ne uklapa u vaš životni stil.
• Pritisnite 11  ako se danas selite i trebate odmah nekamo smjestiti vašeg psa teškog 70 kg, 8 godina starog, nekastriranog i agresivnog.
• Pritisnite 12 ako želite da volonter dođe danas k vama kući i pokupi psa kojeg više ne želite.
• Pritisnite 13 ako ste brinuli za lutalicu pune tri godine, ali se selite i odlučili ste da to ipak nije vaš pas.
• Pritisnite 14 ako zovete u 6 ujutro da biste bili sigurni da ćete me probuditi prije nego odem na posao, tako da svog psa možete ostaviti na putu za posao.
• Pritisnite 15 da nam ostavite anonimnu poruku o tome kako ste još sredinom siječnja ostavili psa u našem dvorištu, što je, dakako, bolje nego da ste nam psa ostavili bez ikakve poruke.
• Pritisnite 16 ako ste ljuti zato što nećemo prihvatiti vašeg psa kojeg ste imali 15 godina, jer to nije naša odgovornost.
• Pritisnite 17 ako želite zaprijetiti kako ćete eutanazirati svog desetgodišnjeg psa zato što ne možemo doći do vas u idućih sat vremena.
• Pritisnite 18 ako se ljutite što smo otišli na odmor i ostavili pse u rukama volontera koji nisu ovlašteni uzimati nove pse u sklonište.
• Pritisnite 19 ako želite jednog od naših savršeno odgojenih minijaturnih čistokrvnih pasa koji obožavaju djecu i mačke, a kojih imamo u obilju.
• Pritisnite 20 ako želite da uzmemo vašeg psa koji ima malih problema s agresijom, odnosno, samo je ugrizao par ljudi i zaklao sve susjedove mačke.
• Pritisnite 21 ako ste već jednom zvali i dobili odgovor da ne možemo uzeti vašeg psa, ali sada se nadate pozitivnom odgovoru.
• Pritisnite 22 ako želite besplatno iskoristiti prostor koji bi inače pripao lutalici, ali vi biste tu smjestili svog psa na nekoliko dana, dok ste na odmoru.
• Pritisnite 23 ako je Badnjak ili Uskršnje jutro i želite da vam donesemo štene staro 8 tjedana, oko 6:30, prije nego vam se djeca probude.
• Pritisnite 24 ako ste djeci kupili pačića, pilića ili zečića za Uskrs, ali sada je već Božić  i to stvorenje više uopće nije slatko.
• Pritisnite 25 ako želite da uzmemo vašu kuju koja se kotila već desetak puta, ali ne možemo ju sterilizirati jer je ponovno skotna i jer je to protiv vaših religioznih uvjerenja.
• Pritisnite 26 ako lažete da biste jednog od naših mlađih volontera natjerali da se loše osjeća i uzme vašeg psa.
• Pritisnite 27 ako vaša mačka grize i ne obavlja nuždu tamo gdje bi trebala zato što su joj pandže odstranjene, ali vi ne želite prihvatiti mačkino izmijenjeno ponašanje da biste sačuvali svoje fino pokućstvo.
• Pritisnite 28 ako vaš dvogodišnji pas markira po cijeloj kući, ali vam nije palo na pamet da ga kastrirate.
• Pritisnite 29 ako imate kuju koja živi samo vani i zovete zato što je odjednom postala skotna.
• Pritisnite 30 ako ste učinili sve da naučite štene kućnom redu, ali niste imali uspjeha, a ne želite upotrebljavati box prilikom učenja jer je to okrutno.
• Pritisnite 31 ako niste dovoljno pažljivo slušali poruku u kojoj smo tražili i vaš kućni broj, a ne samo broj na poslu, pa ste ljuti jer vas nitko od naših volontera nije nazvao.
• Pritisnite 32 ako hitno trebate štene i ne možete čekati jer ste zaboravili da je vašoj kćeri danas rođendan.
• Pritisnite 33 ako se boja vašeg psa ne slaže s bojom vašeg novog pokućstva i trebate psa druge boje i pasmine.
• Pritisnite 34 ako se vašoj novoj ljubavnici ne sviđa vaš pas i preglupi ste da se riješite ljubavnice (koja će vas ionako uskoro ostaviti) umjesto psa.
• Pritisnite 35 ako ste čuli čitav izbornik i još vam nije dovoljno. OVO ĆE VAS ODVESTI DA ČUJETE PLAČ JEDNOG OD NAŠIH VOLONTERA KOJI DRŽI ODBAČENOG STAROG PSA DOK GA VETERINAR USPAVLJUJE.

Ekipa je u rujansko jutro krenula na snimanje dokumentarnog filma o divljim konjima u Hutovom blatu. Tek što su pristigli na vrh planine s koje se spuštao pogled na vodu, zamijetili su neko šuškanje. U planini na tisuću metara visine, svako kretanje izaziva pozornost, posebice u vrijeme koćenja poskoka. Jak vjetar koji je taj dan puhao, činio se glavnim krivcem za povijanje niske trave koja raste na škrtom kamenjaru, iz koje je u trenutku provirila mala glavica. Bilo je to malo smeđe-crno štene, ne starije od mjesec dana, smeđih okica i klempavih ušiju, koje je dotrčalo je do ekipe.

- Jedva je stajala na nogicama. Sva se tresla. Povratila je neku travu koju je jela u planini kako bi preživjela, ispričao mi je snimatelj Goran.

Nahranili su je tek manjim ostacima iz njihovog obroka i krenuli dalje. No, iako minijaturno i na izmaku snage, štene ih je pratilo u njihovoj potrazi za konjima. Strpljivo je čekalo kada bi ekipa zastala snimiti prekrasan krajolik, ali i žurno preskakalo kamenje i trčalo za njima kada su ubrzavali tempo nastojeći pratiti krdo konja. No, iscrpljenost je učinila svoje i malo štene je vrlo brzo pronašlo sklonište: kapuljaču od vreće za spavanje. Tu se sakrila od vjetra koji je taj dan nemilice puhao.

- Odlučio sam je nazvati po vjetru, Windy, jer upravo on ju je donio k nama, priča snimatelj Goran sjedeći u toploj sobi i držeći u krilu svoje usvojeno štene, koje mu od dragosti gricka kažiprst i nastavlja:

- Nisam imao srca ostaviti ju takvu izgladnjelu i promrzlu u planini. Noći su tamo hladne, a tko zna koliko ih je ona provela tamo tako majušna, napuštena i bez hrane. Sva sreća da smo taj dan pošli na snimanje. Pitanje da li bi ju netko pronašao tu u planini i da li bi preživjela.

Krvi do koljena

A čak i da je preživjela u surovim uvjetima, Windy bi postala još jedan u nizu pasa lutalica koji po naseljenim mjestima traže hranu. A s njima se u Bosni i Hercegovini obračunavaju na najokrutniji način- odstrijelom. Da lovci u svojoj nakani ne prezaju ni od čega,potvrđuju i sami građani:

„Dokle ćemo trpjeti da se naš novac troši na masakar nad životinjama i to u 21 vijeku… Ne znam koliko ste upućeni-lovci dobijaju novce za metke i za svaku ubijenu životinju, za ženke nešto više jer one donose na svijet mlade psiće. Kao dokaz je odsječeni rep koji svakom ubijenom psu ili mački lovci odsjeku, često tek polumrtvoj ranjenoj životinji. Naravno kako lovci žele zaraditi što više, ne prežu od još brutalnijih načina ubijanja, metalnim i drvenim šipkama, kako bi uštedili metke. Ukoliko ne uspiju usmrtiti odmah životinju, ostave je da umre od posljedica ranjavanja i sakaćenja. Očito je da radi što veće zarade lovci ubijaju i pse koji imaju vlasnike, pse koji imaju značke na ogrlici i to u gradskoj zoni na očigled prolaznika i djece, stoji u pismu kojeg su građani uputili bosansko-hercegovačkom društvu „Prijatelji životinja“.

Interes za novcem, sanitarnim čišćenjem ili nečim drugim…

Na područuju općine Breza, poglavito naselja Bate, članovi lovačkog društva Breza, proveli su nezakonitu kriminalnu akciju odstrela napuštenih pasa dugim cijevima, kom prilikom su ubili i 2 njemačka ovčara u vlasništvu Asima Šabanovića na privatnom imanju, ostavivši iza jedne ubijene ženke leglo njenih beba starosti 5 dana. Ime ubojica poznato je vlasniku ubijenih pasa.

“ Zgroženi smo nad razmjerama ove brutalnosti, nad blatantnim, drskim kršenjem Zakona, te nad činjenicom da se ovakva hajka na pse od strane lovačkog društva provela na Svjetski dan zaštite životinja. Zajedno sa udruženjem građana Pomoć životinjama Help Animals Sarajevo smo podnijeli danas prijave o ovom brutalnom kriminalnom djelu svim nadležnim istitucijama, sa zahtjevom da se odmah provede istraga a počinioci i nalagodavci kazne. Odstreli nad napuštenim životinjama koji se i dalje provode širom BiH uz šutnju i odobravanje onih čija je obaveza da osiguraju provedbu Zakona, moraju stati”, gotovo su svakodnevna priopćenja spomenutog udruženja.

Provedba zakona-nemoguća misija

Nezakonite kriminalne radnje, najčešće se provode pod krinkom Zakona o lovstvu koji omogućuje čišćenje lovišta od štetočina, pa pod tom izlikom neke od općina (Tuzla, Brod, Doboj, Breza, Drvar) i dalje odobravaju i provode odstrijel pasa. Drugi pak gradovi imaju akcije hvatanja i ubijanja pasa, iako samo veterinar može uvidom u zdravstveno stanje psa i bihevioralne karakteristike , narediti eutanaziju .Uz to se godinama zloupotrebljavaju odredbe zakona o veterinarstu u dijelu suzbijanja bjesnoće, pa tako pojava bijesne lisice bilo gdje, postaje savršen izgovor za pravi lov na sve pse koji su navodno bili u kontaktu sa istom, iako najčešće bez ikakvih dokaza o kontaktu ili izoliranom virusu.

“Odgovornost je na Uredu za veterinarstvo da na sve niže nivoe, sve policijske organe, sve veterinarske inspekcijske organe ponovno pošalje instrukciju o provedbi Zakona, jer strašno je to kad policija ne reaguje jer misli da je to legitimno, strašno je kad inspekcija ne reaguje, strašno je da itko danas, 6 mjeseci nakon stupanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja na snagu, može i smije narediti odstrele pasa. Mi smo se na sve i jedan slučaj za koji smo znali ili su nam ljudi javili, oglasili i podnijeli prijave, no još niko nije sankcionisan, jer zakon se ne provodi. Zakonom su odstreli i neselektivno ubijanje pasa lutalica strogo zabranjeno”, tvrde Prijatelji životinja Bosne I Hercegovine.

Pomoć međunarodnih organizacija

Na žalost, ulice su svakim danom sve punije napuštenih životinja, kako onih koje neodgovorni vlasnici i dalje izbacuju na ulicu, ili njihovog potomstva, dakle kućnih ljubimaca koje su neodgovorno parili, ili pak su nove napuštene životinje rezultat najčešće nekontrolirane reprodukcije postojeće generacije napuštenih životinja. Iako je najveća kazna propisana Zakonom za napuštanje životinje, za fizičke osobe 10.000KM, odnosno 40.000 kuna, još nitko nije kažnjen. Dio problema leži i na teretu dokazivanja i stvarnoj identifikaciji vlasnika jer Bosna I Hercegovina i dalje nema svoj mikročip.
Kao prijelazna mjera rješavanja problema napuštenih životinja ostaje isključivo sterilizacija i obilježavanje napuštenih životinja, naročito pasa lutalica, te njihovo ponovno puštanje na mjesta prirodnog staništa kroz metodu “uhvati-steriliziraj-pusti”. Tako se jedino uspostavlja kontrola nad reprodukcijom pasa lutalica te pomaže rješavanju problema stalno rastućeg broja pasa lutalica u dužem roku na efikasan način.

Iznenađujuće je da u BiH ne postoji niti jedno sklonište za napuštene životinje, premda je zakon bio izričit: lokalne zajednice obvezne su u roku od godine dana od stupanja zakona na snagu osnovati ih. Tako bi dio sredstava koji je do sad bio izdvajan za ubijenje pasa trebao biti izdvojen za njihovo spašavanje, odnosno izgradnju skloništa. No, i tu treba biti oprezan, jer ukoliko se dio pasa ne sterilizira, skloništa će brzo biti puna a problem i dalje neće biti riješen.

Za sada “Tjedne besplatnih sterilizacija” u Bosni I Hercegovini provode razne međunarodne organizacije, koje ujedno pomažu I udomljavanje pasa I mačaka u druge zemlje, najviše Njemačku, Italiju, Nizozemsku… Nizozemci i lokalna udruga „Posljednja oaza“ iz Orašja u Bosni, izgradili su prihvatno sklonište za pse, preko kojeg se mnogo pasa i mačaka udomljava u obitelji diljem Europe. Za sada su to jedine aktivnosti koje daju djelomične rezultate i pomažu stanovništvu da se bori protiv nehumanih rješenja koje zastupaju lokalne bosansko-hercegovačke vlasti u svim dijelovima ove države.

Napisala Tihomila Jovanović
Preuzeto sa: www.alertonline.org

Prometna bjelovarska ulica, sve vrvi od prolaznika, vrijeme je “gableca”. Pred vratima pekarne stoji kujica, neodređene pasmine, prašnjave i mjestimice sijede dlake (od briga ili neke prijateljske tučnjave) i nevjerojatno umornih i tužnih očiju. Pored nje dražesno štene. Promatram. Ljudi ulaze i izlaze iz pekarnice, noseći mirisna peciva.

Prema svakom podigne pogled. Moli. Prosi. Tiho i nenametljivo. Hladno je, štene se stisnulo uz nju. Hoće li itko odlomiti komadić peciva i dati im? Ne mogu više gledati tu nijemu patnju. Uzimam iz torbe paketić salame namijenjen mojoj djeci i hranim ih…

Bez obzira na nedostatak obilježja čistokrvnih pasa te činjenicu da nikada nisu bili uzgajani kako bi se postigla određena svrha ili izgled, mješanci su jednako privrženi kao i čistokrvni psi, te su manje skloni nasljednim zdravstvenim problemima (sljepoća, srčane bolesti, displazija kukova).

Mnogi se ljudi odlučuju za čistokrvne pse (toliko traženi njemački ovčari!), zbog njihovog navodno predvidljivog karaktera i karakteristika dobivenih uzgojem, ne uzimajući u obzir okruženje u kojem boravi štene, a koje također utječe na njegovu narav i osobnost. Poznata je činjenica da su mnogobrojne “uzgajivačnice pasa” prave male tvornice za proizvodnju štenaca sumnjive kvalitete obzirom na visoku cijenu koju postižu na tržištu. Štenad mješanaca koji rastu u povoljnom okruženju, također postaju odani i pouzdani pratitelji kroz život.

Na žalost, nemaju svi mješanci tu sreću: mnogi su rezultat neplanirane skotnosti i vlasnici ih se bezobzirno rješavaju, čemu su najbolji dokaz iznad granica izdržljivosti i humanosti, popunjena skloništa za napuštene i lutajuće životinje.

Spasite psa iz azila

Veliku većinu pasa u azilima čine psi mješanci koji žarko žele naći novi dom, dobrog gospodara. Iako postoje određeni problemi s ponašanjem, uglavnom vezani za strah od ponovnog odbacivanja, ljubavlju i upornošću, blagom riječi i bez prisile i najteži slučajevi postaju odani i dragi ljubimci. Zato, ne kupujte pse za velike novce od sumnjivih uzgajivača ili preprodavača (slično je to kao da kupujete ljudsko biće). Dođite u skloništa: u kutu nekog hladnog boksa kuca jedno malo pseće srce samo za vas.

Često nam je interesantno gledati tek prohodale štence, koji su prije neki dan sišli s mamine sise, kako se zdušno bore za svako zrno hrane. Život u natjecateljskom okružju legla, objašnjava pseće nadmetanje za hranu - tko jede prvi i to čini najbrže, dobit će najbolje i najviše. Nerijetko oni najveći (i najdeblji!) poklope sitnijeg brata ili sestricu, te ih moramo zasebno hraniti i dodatno tetošiti.

Kada odrastu, posežu za svim što bi moglo imati hranidbenu vrijednost, počev od korijenja, komada drveta, plodova voća, oštre trave, pa čak i životinjskog izmeta. U biološkom smislu te su aktivnosti normalne, ali one jako povećavaju opasnost nastanka bakterijske infekcije crijeva. Srećom, psi imaju dobro razvijen refleks povraćanja, koje je sastavni dio psećeg ponašanja kod jela: “Sve pojedi, onaj drugi vreba…ako je pogrešno ili previše, s time van!”

Koliko puta ste se nasmijali gledajući vašeg psa kako izbezumljeno trči s kosti, tražeći “tajno” mjesto gdje će ju zakopati? Ljutimo se zbog rupa po dvorištu, a to je rudimentarni ostatak genetske prošlosti pasa kada se višak hrane “skladištio”. Većina ih zakopava više simbolički nego iz potrebe, te potom zaborave na zakopano blago koje ćete prije naći vi, čisteći dvorište, nego vaš “u slučaju gladi” ljubimac. Njihova potreba za trganjem čvrstih predmeta je čisto biološka, tako da štapovi mogu biti alternativa kostima. Potreban je oprez, jer može doći do ozljede usta i ždrijela.

TERAPIJE U KOJIMA SUDJELUJU ŽIVOTINJE NISU “VJEŠTIČARENJE”, VEČ POTHVAT KOJI PROVODE VRHUNSKI LIJEČNICI

PSI, PTICE I KONJI KOD DJECE LIJEČE SRAMEŽLJIVOST I UČE IH OBVEZAMA

Učenika koji se srami govoriti pred razredom treba dovesti psu i reći mu da on voli kad mu se čita. Prisutnost životinje tako se može iskoristiti i da se izraze osjećaji

Da, i životinje liječe, a njihovi ljubitelji to već dugo naglašavaju. No, stručnjaci i “normalan puk” takav pristup gledaju kao na još jednu alternativnu metodu u svoj sili new age čarolija. No, i oni koji nemaju životinju intuitivno znaju da čovjeka koji se nakon radnog dana vrati kući može učiniti sretnim i zadovoljnim pas koji ga dočeka. No, što kada su životinje zaista zaposlene kao terapeuti? Tko se njima služi? Koja vrsta životinje odgovara djeci, a koja starijima? Na koga terapija životinjama najbolje djeluje? Što se njome postiže?

Izraziti osjećaje

Na internetu se mogu pronaći nebrojeni oglasi koji roditelje pozivaju da kućnog ljubimca osposobe kao pomoć za dijete koje uči čitati, i da ga nauče kako će djetetu podignuti samopouzdanje. Ili pak oni koji ljude s kućnim ljubimcima pozivaju u staračke domove da nauče osnove “terapije životinjama”. Ipak, uporaba životinja u terapeutske svrhe može se podijeliti u tri kategorije: terapiju uz pomoć životinja, aktivnosti uz pomoć životinja i edukaciju uz pomoć životinja.

Terapija uz pomoć životinja podrazumijeva da je životinja sastavni dio procesa liječenja. Njime upravlja medicinski stručnjak, specijalist za područje koje treba liječiti, a za cilj ima poboljšanje fizičkih, socijalnih, emocionalnih i kognitivnih problema. Psiholog prisutnost životinje tako može koristiti u terapiji djece kako bi im životinja pomogla da izraze osjećaje, dok liječnik medicine rada može zaposliti psa da pacijenta motivira kako bi izvodio razne zadatke i tako unaprijedio izvedbu na poslu.

No, terapija životinjama se može odvijati i u drugim miljeima, poput vrtića, gdje djeca na psima, mačkama, pticama ili zečevima mogu učiti kako planirati dužnosti i obaveze. Ili pak u domovima za problematičnu djecu gdje takva djeca od stručnjaka za dresuru mogu učiti kako da sami dresiraju psa i tako nenametljivo pomoći da usvoje pozitivne aspekte samokontrole. Kad je riječ o učenju, životinje i tu mogu biti izvanredna pomoć. Na primjer, djetetu koje se srami čitati naglas pred razredom, može se zatražiti da čita psu “koji želi da se družiš s njim i jako voli da mu se čita”.

Ovaj tip metode liječenja uz pomoć životinja nije nikakvo ” vještičarenje”, već terapija koju provode stručnjaci obrazovani na visokoškolskim institucijama, djeluju pod kliničkim nadzorom, i u skladu s ciljevima specijalističkog područja za koje je tarapeut obrazovan

Argumenti stručnjaka

Kad je riječ o aktivnostima sa životinjama, najlakše ih je objasniti primjerom konja. Oni ljudi koji ih jašu potiču da koriste mišiće koje inače ne bi koristili. No, eksperimentalna grana psihoterapije konjima i aktivnosti vezane uz nju, poput vođenja u šetnju, timarenja i jahanja, postižu uobičajene ciljeve psihoterapije.

Argument stručnjaka koji životinje koriste kao “alat za liječenje” jest da, kad se o životinjama brinemo za njihovo dobro i kad je njihova dobrobit ovisna o nama, raste samopouzdanje i osjećaj vrijednosti po logici: Životinja je zbog mene bolje, sretnija je i ona me cijeni - stoja i ja sam sebe cijenim!

Kod pacijenta bude cijeli spektar reakcija, pa su izvrsni asistenti.

Istraživanja pokazuju da za uspjeh terapije zapravo nije bitno koju je vrstu životinje liječnik zaposlio kao asistenta. Najvažnije je da se radi o živom biću koje reagira na ponašanje pacijenta. Životinja sama započinje neku akciju, stimulira osjetila (dodir, sluh, vid, miris i kretanje) jer to u pacijenta budi cijeli dijapazon asocijacija, osjećaja i reakcija, što dovodi do izražavanja emocija na kojima se onda može raditi u sklopu terapije. Igranje, odgoj i briga za životinju djeci s problemima u ponašanju omogućuje lakše prihvaćanje društvenih pravila, usvajanje odgovornosti i poštivanje drugih, te pomaže razvoj vlastitog i razumijevanje neverbalnog jezika drugih. Uz životinju možemo naučiti i kako dobiti topli i mekani dodir drugoga.

FREUD JE PRVI KORISTIO SVOGA PSA KAO “ALAT ZA DIJAGNOZU”

Korištenje životinja u psihoterapiji prvi je put zabilježeno kod oca toga područja, Sigmunda Freuda. Njegov je pas Fi-Jo bio prisutan u ordinaciji za vrijeme psihoterapije, a Freud je uočio da ga može koristiti kao “alat za dijagnozu”. Naime, vjerovao je da njegov ljubimac može prepoznati mentalno stanje klijenta i reagirati na odgovarajući način.

Usto, Freud je uočio da pas djeluje umirujuće, osobito na djecu. Šezdesetih je godina prošlog stoljeća američki psiholog Boris Levinson u terapiji djece koristio svoga psa Jinglesa i zaključio da su iznimno korisni. Otkrio je da je prisutnost životinje i njezino ponašanje tijekom terapije ubrzalo stvaranje veze između liječnika i klijenta, kao što je životinja služila i kao faktor koji ubrzava proces samog liječenja. Zanimljivo, za knjigu je napravio istraživanje na 400 psihoterapeuta iz New Yorka i otkrio da trećina njiih također “zapošljava” životinjske pomoćnike. Od tada, napisane su brojne knjige popularne znanosti o blagtvornom efektu veze između čovjeka i životinje.

Aurelija Kupanovac
Preuzeto iz Večernjeg lista, 2009.

Briga za napuštene i zlostavljane životinje često izaziva podsmjeh pa i osudu.

Na komentare “Zar su životinje važnije od ljudi”, “Ljudi nemaju što jesti, a vi brinete o životinjama” već smo dobrano oguglali. Bole pozivi naših sugrađana, dobrih, plemenitih ljudi koji su uvijek spremni nahraniti lutalicu, koja je to samo zato što ga je netko izbacio na ulicu, koji trpe neuljudne komentare svojih susjeda ili slučajnih prolaznika. Pitaju nas, ražalošćeni što se to događa s ljudima, gdje je nestala ljudskost, humanost, sućut prema onima koji nepopravljivo vjeruju da su upravo ljudi dobri i da su im prijatelji?

Takva razmišljanja i stavovi nisu novost, uvijek ćemo ih čuti kada god upozoravamo na neprimjeren odnos prema životinjama, isčitavamo ih iz nedovoljnog zalaganja i postojanja stvarne volje onih koji bi prvi trebali poštivati bilo koji zakon, da Zakon o zaštiti životinja ne ostane samo mrtvo slovo na papiru i štivo nekoliko volontera, osjetimo u glasu ljudi koji o Šapi ne znaju ništa, ali smatraju da trebamo rješavati nekontrolirano razmnožavanje njihovih kućnih “ljubimaca” ili biti prihvatilište za onoga koga se vlasnik zasitio ili je izašao iz mode…

Ponekad osupnemo pred podcjenjivanjem, grubim riječima, ucjenama onih koji imaju morala ostaviti kuju sa štencima u nekom šumarku, ili privezati psa za drvo i pustitii ga na milost i nemilost svojoj već poludivljoj lutajućoj braći. Onda dignemo glavu jer znamo da takvi komentari i ponašanja dolaze od osoba koje nikada same nisu poduzele ništa da bi pomogle u rješavanju nekog problema, najmanje onoga za kojega se,obično vikom, zalažu.

Nezaposleni, nezbrinuta djeca, osiromašeni umirovljenici, socijalno ugroženi, alibi su kojima se služe kako bi omalovažavali rad i zalaganje zaštitnika životinja i kod njih izazvali osjećaj odgovornost za stanje u kojima se nalaze te skupine ljudi. Društvima koja se bave zaštitom životinja tako se potiho sugerira da gube vrijeme na za njih beznačajne ostavljene, traumatizirane, ranjene, bolesne i zlostavljane životinje, ne uviđajući da je uzrok takvog stanja upravo čovjek. Nameće nam se osjećaj srama jer smo sretni kada su naši “štićenici” siti i zaštićeni. Naša zalaganja za humani i civilizirani odnos prema četveronožnim nevoljnicima, za postojanjem skloništa u kojeg se ne bi sramili pozvati dragog gosta, ne znači negiranje postojanja drugih problema koji se tiču građana niti negiranje rada društava koja se bave njihovim rješavanjem.

Nepoštivanje Zakona o zaštiti životinja i njegovih podakata od strane lokalne vlasti, veterinara, veterinarske inspekcije i samih građana rezultira nekontroliranim povećanjem populacije kućnih životinja, nasilnim gašenjem njihovog života bilo od ruke vlasnika, gladi, žeđi, smrznuća, bolesti. Na taj problem ukazujemo već četvrtu godinu, istinski se trudimo spasiti što više nedužnih života, ulažemo svoje vrijeme, znanje, energiju i srce da bi učinili promjenu na bolje za dobrobit svih.

Na žalost, ne možemo spasiti sve, uz put noseći teret bezobzirnog prebacivanja odgovornosti isključivo na Šapu.

Zato se zaustavite kada sretnete gladnu i napaćenu životinju. Osjetite taj strah u očima ako zamahnete nogom ili kažete “Marš!” ili doživite erupciju čiste sreće kada ju pomilujete po glavi i pružite komadić peciva. Izbor je na vama.