Postani član društva Šapa

Hitno udomljavanje Reklamirajte se na stranicama ŠAPE!

Čuvanje ljubimaca

Molimo zainteresirane građane, koji žele svog kućnog ljubimca ostaviti na čuvanje za vrijeme godišnjih odmora, neka se jave ŠAPI.

Kako možete pomoći

Udomite nekoga od nas! Dobit ćete time više nego što možete zamisliti!

Šapa na Fejsu!

Priključite se našoj grupi na Fejsu! Postanite naš prijatelj i pomozite u udomljavanju!

Kontakt informacije

Društvo za zaštitu životinja "ŠAPA".
Vijenac 24, 43000 Bjelovar
AZIL JE NA LOKACIJI:
LETIČANI 5, 43 000 BJELOVAR

Mob.: +385 (0)99 850 36 47
Tel.: +385 (0)43 232 278
E-mail: info@drustvo-sapa.hr
E-mail: marketing@drustvo-sapa.hr
Žiro račun: 2360000-1102193333 (Zagrebačka banka)
IBAN: HR 59 2360000 1102193333

PRIJATELJ PRIJATELJU (pasje pismo gospodaru)

Volim te. Volim te potpuno, onako kako to većina ljudi ne može postići i ne može pojmiti. Sasvim mi je svejedno jesi li mlad ili star, bogat ili siromašan, nizak ili visok, mršav ili debeo, “lijep” ili “ružan”, pametan ili nisi pametan, dobar ili zao. Ja te uvijek volim, volim i samo volim. Kako onda možemo biti nesretni ?

Molim te ne ljuti se ako ti malo izgrizem papuče. Nisam to učinio u zlobi, već u igri. Ja ne znam biti zloban i zato ne razumijem značenje riječi “šteta”. Za mene sve predstavlja igru i veselje. Moj život je iskren, čist i on mi je sve što imam, kao što je i tebi tvoj život.

Jedino sam tužan kada vidim svoju nedužnu braću osakaćenu - odsiječenih repova, ušiju, kao da nisu živa bića… Ti nisi dao da to meni učine. Tako si dobar i beskrajno sam ti zahvalan na tome.

Oprosti mi što sa prljavim šapama skačem po tebi. Ne mogu si pomoći, ti u meni izazivaš veselje koje uzburka svu moju Ljubav i ne mogu se obuzdati. Voda opere svu prljavštinu, ali moju Ljubav prema tebi ništa ne može sprati. Pokušaj me voljeti ovakvoga. Hvala ti.

Ne brini, ne ljutim se ja što me vodiš na uzici u prometnim dijelovima. Razumijem potrebu, tvoju pažnju i želju da me zaštitiš od nezgoda. Hvala ti na tome.

Oprosti mi kad svoju guzu razveselim na “neprikladnom” mjestu. Naša Zemlja voli gnojidbu, a čini se da asfaltu i betonu to škodi. Ali asfalt i beton sakrili su tlo. Svuda stubišta, dvorišta, parkirališta, šetališta, igrališta, uzletišta,... a guza to ne razumije i ne može čekati. Pa svi to znamo.

Nadam se da razumiješ važnost i dubinu riječi “vjernost”. Ja to nisam naučio i ne trudim se oko toga. Ja jesam vjernost. Uvijek sam uz tebe svim svojim bićem. Uvijek možeš sigurno računati na mene, na moju odanost i moju Ljubav.

Molim te vraćaj se kući čim prije, jedva čekam da te vidim. Ti imaš posao, zabavu, hobije i prijatelje, a ja imam samo tebe. Ti si meni sve najljepše i sve najbolje, ja te volim najviše.

Zahvalan sam dragome Bogu što mi je tebe dao, darovao. Hvala mu na svemu što mi je dao, što mi nije dao, ali i na svemu što uzima. Sve je ionako Njegovo.

Znam da ljudi vole “čistokrvne” pse. Ne znam zašto se time zamaraju kada svi imamo čistu krv, ne postoje “zmazanokrvni” psi. Svi smo mi Božja bića i dragi Bog nas jednako voli. Ali, eto, neki ljudi ljuduju i nerijetko su nametali “čistokrvne” rase, a ostale ljude su nastojali po-ubijati, zaboravljajući da svačiji leš jednako smrdi. Nema tu ljubavi. Bez obzira na sve ja tebe volim svom silinom. Na svim svjetovima Ljubav je najvažnija. Neka sva Božja bića zauvijek budu voljena, mirna i sretna.

Razumijem da ljudi žele čim prije do novca pa male psiće prerano odvajaju od mame i pro- daju ih. Novcem se ionako ne može kupiti najvažnije u životu: Ljubav, Dobrota, Sreća i Zdravlje. Te psiće mama nije uspjela štošta naučiti i zbog toga ostaju cijeli život nesigurni i plašljivi ( a ljudi govore da su glupi ). Beskrajna ti hvala što si dopustio da sa svojom mamicom provedem i više od minimalnih četiri mjeseca. Uvijek je tužno, bolno i stresno kada se djetešce otrgne od majke, osobito kada je ono premaleno.

Igrajmo se, puno se igrajmo. Budimo veseli. Pričaj sa mnom. Iako ponekad ne razumijem tvoje riječi, prepoznajem toplinu tvoga glasa kada mi govoriš.

Ja jesam malen rastom, ali srce mi je golemo. Ljubav se ne mjeri centimetrima niti zdravlje kilogramima. U moje srce stane cijeli svijet, a posebno mjesto pripada tebi, voljeni moj.

Žao mi je što neki ljudi velike pse koriste kao čuvare, kao ”strašila”, dive se njihovoj snazi, a svi smo bez obzira na uzrast jednako nježni, u duši smo čista nevina djeca cijeloga života.

Ja ti sve unaprijed opraštam jer te volim.  Ništa ti ne predbacujem, ne optužujem te i ne sudim ti. Nikada. Budi dobar prema meni, kao prema sebi.  Dobri su ljudi dobri prema svemu živome jer je sve živo slično njima samima.

Molim te ne ljuti se na mene jer smatraš da sam lijen i tvrdoglav, zapitaj se muči li me štogod. Možda sam pod stresom, možda ne dobivam pravu hranu, možda sam predugo bio na suncu, hladnoći, možda moj ležaj nije od prirodnih materijala, možda me nešto zbunjuje, možda je moje srce preslabo, …

Ja znam da i ti mene voliš. Siguran sam u to jer izbjegavaš naredbe i zabrane, uvažavaš moje potrebe, imaš veliko strpljenje za moje nestašnosti, uvijek nastojiš da mi ugodiš, stalno me grliš, miluješ i nježno oslovljavaš: ljubavi, mucek, mileni, ljubica, milica, ružica, bubica, srećica, micica, srčeko, sunčeko, zlateko, …sve najljepše u čemu se svaka duša topi od miline. Neka te blagoslovi dragi Bog.

Molim te pazi na mene i kada ostarim, nemoj me odbaciti. Svi starimo. Sve je prolazno, samo je prolaznost vječita. Beskrajno sam ti zahvalan što si me prigrlio. Presretan sam što sam dobio priliku da baš s tobom uživam u svoj ljepoti i raskoši ovoga svijeta.

Kada mi je teško ne govori da to više ne možeš gledati ili da si umoran od mene. Sve mi je lakše kad si ti uz mene. Kada moje oči postanu preumorne i zamute se, kada “odem”, moja će Ljubav ostati s tobom. I zato nemoj tugovati, već budi sretan. Dao si mi koliko si najviše znao i mogao. Hvala ti na svemu. I ja sam tebi dao sve. Naše duše su Jedno.

Molim te zapamti: Ja te volim!!!

Pjesma o kuji, Sergej Aleksandrovič Jesenjin

Jutros je kuja pri štali,
gdje rogoz se zlati pod gredom,
oštenila sedmero mladih,
riđe štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene
njoj se mjesec vrh kuća
ko njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cviljela nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
ko zlatne zvijezde sred snijega
kotrljahu oči se pseće.

1915. Preveo Gustav Krklec

Prva priča - Naša braća životinje, Edgar Kupfer-Koberwitz

Odlomak iz knjige: Naša braća životinje, Edgar Kupfer-Koberwitz

Dragi moj!

Dok ti ovo pišem, osjećam kao da me gledaju oči najvjernijeg čovjekova prijatelja, njegova skoro dobrovoljnog roba, oči psa. I njegov se pogled žalosti, govori o nasilju, o uobičajenoj nagradi. I vidim ga, vjernoga, uvijek spremnoga da čitav život provede na lancu, da živi u bačvi ispunjenoj pljesnivom slamom, vidim kako ga hrane otpacima. Tada dođe starost, ispadaju zubi, nakon dugih godina služenja - onda… Onda dobiva ‘milost’ - metak, ili malo otrova u zdjelu. To je onda zahvala čovjeka onomu koji je deset godina čuvao njegovu kuću i dvorište, ženu i dijete, posjed i život i sva njegova blaga. Posljednji udarac - nekoliko kapi otrova.

Druga priča - Naša braća životinje, Edgar Kupfer-Koberwitz

Odlomak iz knjige: Naša braća životinje, Edgar Kupfer-Koberwitz

Jedan je drugi čovjekov prijatelj takođe pas, čuo o svojoj smrti, kako to već bude, za vrijeme objeda. Nakon obroka on je išao od jednoga do drugoga, svakome ližući ruke, što inače nije bio njegov način - kao da ih je htio poljubiti. Tako se oprostio od svih. Potom je izišao u vrt, gdje je za njega već bio iskopan grob. Hrabrošću koju samo vjernost može dati, skočio je u vlastiti grob, legao u sredinu, glave položene na prednje šape, i nijemim i tužnim očima gledao preda se. Tako je ležao i bio spreman. Ništa ga nije moglo izmamiti da iziđe - čekao je smrt. I kraj je stigao - njegov gospodar se približavao s puškom u ruci.


Marketing

Dragi prijatelji,budući da smo od 6. mjeseca prošle 2021. godine bez primanja,molimo Vas da naše Društvo podržite u skladu s vašim mogućnostima i na taj način pomognete nam osigurati potrebna sredstva za nastavak rada i daljnju brigu za naše njuškice !! HVALA VAM !!!

Partneri sa kojima surađujemo