To su ljudi koji su svojom podrškom, trudom ili stručnim angažmanom na poseban način dali svoj doprinos našoj misiji…
U nedostatku organiziranog skloništa, naši privremeni skrbnici obitelj Horvat, obitelj Jurković, obitelj Radanović i obitelj Radoš, pružaju privremeni smještaj i utočište izgubljenim i napuštenim životinjama do njihova trajnog udomljavanja, te uz pomoć članova Društva skrbe o svim njihovim potrebama sredstvima koja im osigurava Šapa.
Zaposlenice Dječjeg vrtića “Bambi” su povodom Dana Svetog Nikole 2006. organizirale priredbu u Domu kulture i sav prihod donirale Šapi.
Također se svim srcem zahvaljujemo našim prijateljima koji su nam omogućili postavljanje panoa sa slikama pasa za udomljavanje na svojim radnim mjestima, a to su: gospođa Željka Barlović Ferenčak mr. pharm. (ravnateljica ZU Ljekarna Bjelovar), gospođa Snježana Berak (voditeljica Igraonice Narodne knjižnice “Petar Preradović”, Bjelovar), gospođica Ivana Đeri (Foto studio Jerry), gospodin Marko Opačić prof. logoped (logopedsko-defektološka ambulanta Opće bolnice Bjelovar) i gospođica Senka Vinceković (Art Foto Studio Bjelovar).
Naš gospodin prijatelj Nenad Badovinac unatoč svojim brojnim obavezama, od srca nam pomaže dobrovoljno i besplatno kad god zatrebamo stručnu informatičku podršku i stoički podnosi sva naša pitanja.
Gospodin Stipe Crnković i gospodin Stjepan Preksavec pomogli su uspostavljanju dobre suradnje između Komunalca i Šape, zahvaljujući kojoj se svi od Komunalca ulovljeni psi predaju na daljnju brigu Šapi. Svojom dobrom voljom, oni su nam također omogućili i da smjestimo u kaveze šinteraja 8 naših štenaca, budući da u tom trenutku drugog rješenja nismo imali. Gospodin Josip Meljak, djelatnik zaposlen u šinteraju Komunalca, sućutan prema sudbini beskućnika, hranio je i pojio pse u šinteraju i čistio im kaveze.
Doktor Ivan Ðureković, doktorica Snježana Holubek, doktor Zoran Kovačević i doktor Jozo Majcan, koliko god mogu, izlaze nam u susret u slučajevima kad je nekome od naših štićenika potrebna stručna veterinarska pomoć.
Doktor Dubravko Grganić trajni je oslonac pa svojim beskrajnim razumijevanjem i pomoći podupire naš rad.
Doktorica Mirjana Grobotek uvijek nam je moralna, pa čak i materijalna podrška.
Hrvoje Grganić dao nam je idejno rješenje članskih iskaznica i loga društva, razvozi hranu, te slika po potrebi.
Gospođa Marija Hladni, umirovljenica koja nam redovito uplaćuje pomoć od svoje skromne mirovine, revoltirana sporošcu Grada u rješavanju naših problema, darovala nam je svoju božićnicu. Uvijek javi ako u svom susjedstvu zapazi neko lutajuće siroče, a dva je i sama udomila.
Gospođa Karasman Anka samoinicijativno je preuzela brigu o Tari i njenih 10 štenaca kad su bili prepušteni sami sebi. Dva puta dnevno pješači 2 kilometra kako bi ih nahranila. Za to treba imati veliko srce.
Gospodin Kristijan Kožić svojom podrškom, razumijevanjem i pomoći uvijek nam je na raspolaganju. Vođen našim idejama, uz suradnju članova Šape besplatno je osmislio i izradio našu web stranicu, kao i naš konačni vizualni identitet. Redovito prati sva događanja, pomaže, i u najkraćem mogućem roku svakodnevno nadopunjava naš sajt novim informacijama.
Gospođa Marija Kršćanski kupila nam je od svoje skromne mirovine hranu i posudice za hranjenje.
Gospođa Štefica Kruljac u više navrata donirala nam je hranu za pse.
Gospodin Mile Lazarevski uvijek je spreman svojim starim automobilom pomoći oko prijevoza pasa.
Gospođa Zdenka Legin, rukovoditeljica prodaje u Kauflandu, omogućila nam je pravo na postavljanje košarice za donacije u robnom centru.
Gospođa Danijela Lukavečki s Radio-Terezije nam, bez obzira na vječnu gužvu u redakciji, uvijek pusti oglas o nađenom ili izgubljenom psu.
Gospođica Ana Matuš nas je obradovala povećom donacijom u hrani.
Gospođica Maja Nenadović održala je izuzetno zanimljiv i koristan tečaj pisanja projekata i programa za donacije, te javnu prezentaciju društva. Tečaj je pripremila i održala bez naknade, specijalno za Šapu. Kontinuirano prati naš rad i pomaže nam svojim dragocjenim savjetima.
Gospođica Mirela Nenadović zbog prijateljstva i ljubavi prema životinjama, uložila je puno noćnih i ranojutarnjih sati svojeg slobodnog vremena za spavanje (a nije da ga ne voli!) da bi prevela naše web stranice na engleski jezik. Uvijek nam je na raspolaganju za mudar savjet, a ni dobre ideje joj nisu strane. Thanks!
Gospođa Sandra Obradović je snimila prilog o Šapi koji je Nezavisna televizija (NET) više puta emitirala i tako pomogla našim nastojanjima da široki krug građanstva dobije informaciju o postojanju i radu Šape.
Gospodin Igor Oros iz firme Amanita zaslužan je što su učenici, koji su sudjelovali u prezentaciji Šape na Jesenskom Gudovačkom poljoprivrednom sajmu 2006. imali bedževe sa znakom Šape, a podijelivši trošak sa Šapom, omugućio nam je također i štampanje slova na baneru.
Gospođa Spomenka Ožegović, novinarka Vecernjeg lista, sjajna žena i velika ljubiteljica životinja, omogućila nam je besplatno objavljivanje slika pasa u novinama.
Gospođa Neda Polović nam se uvijek našla na usluzi kada nam je bilo potrebno.
Gospođa Mira Radičević pomogla nam je pri osnivanju Društva, ali i dalje sudjeluje u našim akcijama dajući nam savjete, podršku i nesebičnu pomoć.
Gospodin Željko Rukavina, novinar Večernjeg lista, (bez dlake na jeziku) objavio je prvi tekst o Šapi.
Gospoda Ivanka Rupec besplatno nam pomaže u vođenju knjigovodstvenih poslova.
Novinarka Mirjana Rosić-Zrinski u Večernjem listu pisala je o našim bezuspješnim pokušajima da Grad “nagovorimo” da počne rješavati ozbiljni gradski problem izgubljenih pasa i mačaka i pasa lutalica.
Redakcija Bjelovarskog Zvona - novinari gospodin Tugomir Pemper i gospodin Štefan Brajković su nam puno pomogli u našem samom početku, objavivši sjajni članak ” Šapa nad gradom”, a nekoliko mjeseci redovito su objavljivali i slike naših štićenika.
Hana Sarajlić, naša prijateljica, a sad i članica (inače učenica VI razreda Osnovne škole u Daruvaru) redovito prati sve što se događa u Šapi i svim silama se trudi pomoći nam oko udomljavanja naših štićenika. Neke je i spasila.
Gospođa Neda Tandara sa Bjelovarsko-bilogorskog radija, izrazito topla i prisna osoba (a tako zvuči i preko radio valova), pomogla nam je jer smo, zahvaljujući njoj, udomili velik broj pasa.
Baka Ana Tomaš, 81 (godina, ne kila). Kila je puno manje, ali ljubavi i dobrote na tone. To znaju naši šticenici, kojima je slala hranu, a znamo i mi, clanovi “Šape”. Nećemo uzimati članarinu od bake Ane, kako je ona to željela, jer ne uzimamo novac od djece i baka.
Gospođa Blanka Vlašiček nam je darovala dekice i uz mali nagovor udomila psića. Sada ga se ne bi odrekla ni za što na svijetu.
Gospođa Renata Vidak preko firme Hard-Jura donirala nam je kemijske olovke sa našim logom koje smo dijelili povodom Svjetskog dana zaštite životinja 2006. godine.
Gospođica Maja Vrabec se izborila za donaciju u hrani od Pevec d.o.o.
Gospodin Veljko Vrhovnik iz gradske uprave nam je sastavio ugovore o korištenju dvorane za sastanke Šape.
Dragi Prijatelji, hvala Vam što ste uz nas!
