TERAPIJE U KOJIMA SUDJELUJU ŽIVOTINJE NISU “VJEŠTIČARENJE”, VEČ POTHVAT KOJI PROVODE VRHUNSKI LIJEČNICI
PSI, PTICE I KONJI KOD DJECE LIJEČE SRAMEŽLJIVOST I UČE IH OBVEZAMA
Učenika koji se srami govoriti pred razredom treba dovesti psu i reći mu da on voli kad mu se čita. Prisutnost životinje tako se može iskoristiti i da se izraze osjećaji
Da, i životinje liječe, a njihovi ljubitelji to već dugo naglašavaju. No, stručnjaci i “normalan puk” takav pristup gledaju kao na još jednu alternativnu metodu u svoj sili new age čarolija. No, i oni koji nemaju životinju intuitivno znaju da čovjeka koji se nakon radnog dana vrati kući može učiniti sretnim i zadovoljnim pas koji ga dočeka. No, što kada su životinje zaista zaposlene kao terapeuti? Tko se njima služi? Koja vrsta životinje odgovara djeci, a koja starijima? Na koga terapija životinjama najbolje djeluje? Što se njome postiže?
Izraziti osjećaje
Na internetu se mogu pronaći nebrojeni oglasi koji roditelje pozivaju da kućnog ljubimca osposobe kao pomoć za dijete koje uči čitati, i da ga nauče kako će djetetu podignuti samopouzdanje. Ili pak oni koji ljude s kućnim ljubimcima pozivaju u staračke domove da nauče osnove “terapije životinjama”. Ipak, uporaba životinja u terapeutske svrhe može se podijeliti u tri kategorije: terapiju uz pomoć životinja, aktivnosti uz pomoć životinja i edukaciju uz pomoć životinja.
Terapija uz pomoć životinja podrazumijeva da je životinja sastavni dio procesa liječenja. Njime upravlja medicinski stručnjak, specijalist za područje koje treba liječiti, a za cilj ima poboljšanje fizičkih, socijalnih, emocionalnih i kognitivnih problema. Psiholog prisutnost životinje tako može koristiti u terapiji djece kako bi im životinja pomogla da izraze osjećaje, dok liječnik medicine rada može zaposliti psa da pacijenta motivira kako bi izvodio razne zadatke i tako unaprijedio izvedbu na poslu.
No, terapija životinjama se može odvijati i u drugim miljeima, poput vrtića, gdje djeca na psima, mačkama, pticama ili zečevima mogu učiti kako planirati dužnosti i obaveze. Ili pak u domovima za problematičnu djecu gdje takva djeca od stručnjaka za dresuru mogu učiti kako da sami dresiraju psa i tako nenametljivo pomoći da usvoje pozitivne aspekte samokontrole. Kad je riječ o učenju, životinje i tu mogu biti izvanredna pomoć. Na primjer, djetetu koje se srami čitati naglas pred razredom, može se zatražiti da čita psu “koji želi da se družiš s njim i jako voli da mu se čita”.
Ovaj tip metode liječenja uz pomoć životinja nije nikakvo ” vještičarenje”, već terapija koju provode stručnjaci obrazovani na visokoškolskim institucijama, djeluju pod kliničkim nadzorom, i u skladu s ciljevima specijalističkog područja za koje je tarapeut obrazovan
Argumenti stručnjaka
Kad je riječ o aktivnostima sa životinjama, najlakše ih je objasniti primjerom konja. Oni ljudi koji ih jašu potiču da koriste mišiće koje inače ne bi koristili. No, eksperimentalna grana psihoterapije konjima i aktivnosti vezane uz nju, poput vođenja u šetnju, timarenja i jahanja, postižu uobičajene ciljeve psihoterapije.
Argument stručnjaka koji životinje koriste kao “alat za liječenje” jest da, kad se o životinjama brinemo za njihovo dobro i kad je njihova dobrobit ovisna o nama, raste samopouzdanje i osjećaj vrijednosti po logici: Životinja je zbog mene bolje, sretnija je i ona me cijeni - stoja i ja sam sebe cijenim!
Kod pacijenta bude cijeli spektar reakcija, pa su izvrsni asistenti.
Istraživanja pokazuju da za uspjeh terapije zapravo nije bitno koju je vrstu životinje liječnik zaposlio kao asistenta. Najvažnije je da se radi o živom biću koje reagira na ponašanje pacijenta. Životinja sama započinje neku akciju, stimulira osjetila (dodir, sluh, vid, miris i kretanje) jer to u pacijenta budi cijeli dijapazon asocijacija, osjećaja i reakcija, što dovodi do izražavanja emocija na kojima se onda može raditi u sklopu terapije. Igranje, odgoj i briga za životinju djeci s problemima u ponašanju omogućuje lakše prihvaćanje društvenih pravila, usvajanje odgovornosti i poštivanje drugih, te pomaže razvoj vlastitog i razumijevanje neverbalnog jezika drugih. Uz životinju možemo naučiti i kako dobiti topli i mekani dodir drugoga.
FREUD JE PRVI KORISTIO SVOGA PSA KAO “ALAT ZA DIJAGNOZU”
Korištenje životinja u psihoterapiji prvi je put zabilježeno kod oca toga područja, Sigmunda Freuda. Njegov je pas Fi-Jo bio prisutan u ordinaciji za vrijeme psihoterapije, a Freud je uočio da ga može koristiti kao “alat za dijagnozu”. Naime, vjerovao je da njegov ljubimac može prepoznati mentalno stanje klijenta i reagirati na odgovarajući način.
Usto, Freud je uočio da pas djeluje umirujuće, osobito na djecu. Šezdesetih je godina prošlog stoljeća američki psiholog Boris Levinson u terapiji djece koristio svoga psa Jinglesa i zaključio da su iznimno korisni. Otkrio je da je prisutnost životinje i njezino ponašanje tijekom terapije ubrzalo stvaranje veze između liječnika i klijenta, kao što je životinja služila i kao faktor koji ubrzava proces samog liječenja. Zanimljivo, za knjigu je napravio istraživanje na 400 psihoterapeuta iz New Yorka i otkrio da trećina njiih također “zapošljava” životinjske pomoćnike. Od tada, napisane su brojne knjige popularne znanosti o blagtvornom efektu veze između čovjeka i životinje.
Aurelija Kupanovac
Preuzeto iz Večernjeg lista, 2009.
