Nacionalna kampanja - volonteri u bitki za živote napuštenih zivotinja!

Veliko nam je zadovoljstvo obavijestiti građane da će se u suradnji s ČEŠKOM OBECI iz Bjelovara, dana 4. travnja 2009.g. (subota) održati humanitarni koncert za ŠAPU pod nazivom “VOLIMO ŽIVOTINJE”.

Koncert će se održati u Domu kulture u Bjelovaru, s početkom u 19 sati. Ulaznica nema, a sav prihod od dobrovoljnih priloga građana iskoristit će se za kupnju hrane i plaćanje veterinarskih usluga.

U samu akciju uključena su djeca svih bjelovarskih vrtića, koja će zajedno sa svojim tetama izraditi prigodne uskršnje čestitke i ukrasne predmete, koji će se prodavati na ulazu u Dom kulture. Simboličnom kupnjom dječjih uradaka izrađenih s puno ljubavi prema napuštenim životinjama, donirat ćete ŠAPU.

Na koncertu, ispunjenom bogatim programom, učestvuju: ČEŠKA OBEC Bjelovar s Folklornom sekcijom “Srdečko” i Zborom “Katerine”, HORKUD “GOLUB” Bjelovar s Dječjim zborom “Golubići (voditeljica Lea Šoš) i Ritmičkom skupinom (voditeljica Antonija Žutycki), ČEŠKA BESEDA “TREGLAVA” S fOLKLORNOM SKUPINOM “Zvjezdički” i Zborom “Šumari”, I osnovna škola Bjelovar s Folklornom sekcijom (voditeljica Renata Staneković), te Dramskom sekcijom.

Pozivamo sve zainteresirane građane da svojim prisustvom uveličaju ovaj humanitarni događaj, koji će brojim plesovima,pjesmom i glazbom pružiti nezaboravan doživljaj i biti još jedan primjer prenošenja i očuvanja bogate kulturne baštine koju njeguju KUD-ovi, te iskazane humanosti prema napuštenim životinjama.

Očekujemo vas s radošću!

Već tradicionalno, naše Društvo bit će prisutno sa svojim edukativno-propagandnim štandom za vrijeme održavanja Proljetnog sajma u Gudovcu.

Naši volonteri dijelit će propagandni materijal, te zainteresirane građane educirati o potrebi skrbi oko napuštenih i lutajućih životinja. Datum održavanja sajma je od 27.-29.ožujka 2009.g.

Pozivamo sve građane zainteresirane za problematiku skrbi oko životinja, da posjete naš štand u navedenom razdoblju.

Širok je pojam zlostavljanja i teško je dosjetiti se svih oblika zlostavljanja kojih se mogu dosjetiti bezosjećajni zlostavljači životinja.

Zlostavljači postaju sve maštovitiji, a svaki prijatelj životinja i humani čovjek lako će prepoznati najčešća zlostavljanja:

• pas na lancu (počesto vrlo kratkom)
• pas na suncu, bez vode
• pas bez hrane ili neredovite hrane i vode
• udaranje životinje
• trovanje životinje
• okrutnost djece prema životinjama
• neodlasci veterinaru kada je to potrebno itd.

Protiv zlostavljača potrebno je napraviti prijavu, no da bi ga se i kaznilo potrebna je i naša pomoć. Što možemo napraviti da zlostavljača stigne zaslužena kazna?

• prikupite podatke o zlostavljaču (ime,prezime,adresa,broj registracije automobila…)
• fotografirajte fotoaparatom ili mobitelom zlostavljanje
• nazovite veterinarsku inspekciju
• informirajte medije o zlostavljanju
• svjedočite na sudu, ako do suđenja dođe

Dana 14. veljače 2009.g. (subota) ŠAPA organizira već tradicionalni prodajni štand povodom Valentinova.

Štand će biti postavljen na gradskoj tržnici u vremenu od 8 do 13 sati, a volonteri društva prodavat će prigodne čestitke i dijeliti propagandni materijal.

Ostvareni prihod namijenjen je pokrivanju troškova veterinarskih usluga.

Dana 21. veljače (subota) Klub žena Bjelovara organizira maskenbal za ŠAPU.

Događanje će se održati u restoranu “ŠENOA”, s početkom u 19 sati. Cijena učestvovanja je 50 kuna, što pokriva troškove večere i donaciju za udrugu.

Božićno je večer. Obitelj je okupljena oko stola, razgovara se ispod glasa, sa sjetom, o nekim davnim vremenima kada je slavljenje Božića imalo neki dublji smisao, o vremenima kada nije sve bilo bagatelizirano i površno, i kada su ljudi bili ljudi u svoj punini te riječi.

Milosrdni, humani u svom odnosu prema onima koji se nisu rodili “na sunčanoj strani ulice”, prema onima koji nisu imali mogućnosti i sreće da sami budu dio velike, sretne obitelji. Jedan je od najtežih ispita na kojemu polažemo svoju čovječnost, ljudsku zrelost, sućutnost i to koliko smo spremni pomoći izgubljenoj, gladnoj, prestrašenoj životinji. Položeni ispit daje nam pravo da se osjećamo dobrom, plemenitom i nadasve moralnom osobom. On ispunjava srce srećom.

I upravo u tijeku naših razglabanja zazvoni telefon. Skoro je deset navečer, i razumljiva je bila naša pomisao da se nekome bliskom nešto dogodilo. Teška srca uzimam telefon, i ražalošćena slušam priču naše volonterke.

Sva uzrujana, na rubu plača kaže da je dobila poziv iz stambene zgrade u užem središtu grada. Stanari zgrade primijetili su ozljeđenog psa, pas je naravno cvilio, cmugao kako to samo može povrijeđena životinja, remetio im božićni mir i san.

Naša djevojka uzalud je pokušavala uvjeriti jako nervoznu gospođu (koja se usput predstavila kao članica ŠAPE), da sklone psa na neko sigurno mjesto do jutra, jer Božić je, mrkli mrak, treba pronaći dežurnog veterinara, treba za psa pronaći slobodno mjesto u privremenom skloništu (svi “apartmani” bili su popunjeni)... Uzalud, jer jako se nervozna gospođa počela prijetiti novinarima, uz već standardnu moralnu prodiku :“Kakvo ste VI to društvo…?”

Evo odgovora. Mi smo društvo koje je na margini interesa svih, počev od gradske vlasti pa do velikog broja raznih individua koje zovu samo kada nas trebaju. Mi smo društvo, u kojem je zbog prirode posla kojim se bavimo, ostala šačica ljudi koji se predano bore da izgubljenim ili, što je još gore, odbačenim životinjama osiguramo sigurnost, hranu, njegu, ljubav i vratimo im povjerenje u ljudski rod.

Mi smo društvo koje u nemogućim uvjetima smještaja i stalne financijske neizvjesnosti, po najgorim ljetnim vrućinama i najhladnijim, najkišovitijim danima nastojimo našim “štićenicima” osigurati dostojanstveni život. Mi smo društvo kojemu je možda najpreča podrška i pomoć naših sugrađana, a na nju rijetko nailazimo.

Mi smo društvo koje nailazi na ponekad nepremostive prepreke, proizašle iz neznanja (često namjernog) naših sugrađana o tome što je to volonterska udruga. Opravdano smatramo da su dvije i pol godine postojanja ŠAPE dovoljno drugo razdoblje da se velika većina putem medija mogla “educirati” o našim teškoćama, ali i postignućima.

Po psa smo, naravno, otišli isto veče.

Iskreno se nadam da su stanari zgrade odahnuli, proveli mirno božićno veče i utonuli u još mirniji san.

Napisala: Vlatka Grganić

Toga dana, 3. siječnja 2009. g. temperatura se opako spustila do teških minusa. Stalno sam u mislima s našim “štićenicima” u Letičanima, ali ne hrabri pomisao da je s njima naša Maca.

Imaju suhe i tople stare kapute u kojima se ušuškaju i čekaju jutro da se dobro istrče i zagriju. Malci, njih dvadesetak, ionako koriste sve pogodnosti Macine kuće, sretno sklupčani oko tople peći. Nastojim ne misliti što je s onim psima koji raspamećeni od novogodišnje pucnjave lutaju gradom, o tko zna gdje okoćenim štencima i mačićima. Samo da prođe ta zima…

Kasno poslijepodne provodim u drugom gradiću, već “profesionalno” deformirana gledam, i molim Boga da ne ugledam, nekog izgubljenog nevoljnika. Ne, samo ponosni ljubimci u šetnji sa svojim vlasnicima (tko bi vas drugi pratio na - 15, osim vjernih psećih prijatelja?). Zvoni mobitel, javlja se mladi muški glas, osjeća se nevjerica, zaprepaštenje…Pažljivo slušam, postajem sve žalosnija. Ovi blagdanski dani kao da su bili rezervirani za teška propitivanja na temu “Gdje je nestao čovjek?”

Mladi čovjek, imenom Tomislav, čisti gradsku tržnicu. Pri završetku posla,kada je htio baciti zadnje smeće u kontejner,iz istoga je začuo tiho,umiruće cviljenje.Skamenjen, prišao je kontejneru. Na vrhu raznog otpada vrećica,plava,plastična. U njoj hrpica,možda jedan dan starih,slijepih štenaca, smrznutih,na izmaku svog kratkog života.

I pita me mladi čovjek: “Tko je to mogao napraviti, takvo zlodjelo, oteti od nesretne kuje tek okoćene štence i još ih polužive ostaviti u smeću, na neljudskoj hladnoći? Ta bi osoba isto tako bila kadra to učiniti i s tek rođenim djetetom, rastužen zaključuje. Vjerojatno bi,Tomislave.

Teško da će osoba koja je počinila taj zločin (nema blaže riječi za nju), ovo ikada pročitati. Teško da će u očima kuje pročitati patnju i bol za nestalim štencima. Teško da će ju moriti noćne more i propitkivanja o vlastitom moralnom habitusu. Tomislav je polumrtve štence pokušao ugrijati.

Pomoći za njih, na žalost nije bilo.

Napisala: Vlatka Grganić

Labradorica Ria uživa u igri s djecom iz Male kuće, lopta se s njima, igra košarku, natječe se u trčanju i puzanju, a prema potrebi ih i škaklja.

ZAGREB - Već godinu dana volontira u domu Mala kuća u kojemu boravi više od 80 djece s oštećenjem vida i drugim teškoćama u razvoju. Iako zaposlenici ustanove na početku nisu bili sigurni je li njezino pojavljivanje najbolje rješenje za djecu, uspjela ih je uvjeriti i danas je neizostavni član zajednice.

Smiruje autoagresiju

Riječ je o kujici Riji, labradorici posebno dresiranoj za pomaganje i sudjelovanje u rehabilitaciji djece te trenutačno jedinom psu u Hrvatskoj koji svakodnevno radi i pomaže djeci u oporavku. Zatekli smo je kako se mazi s malenom Laurom, dok se s dječakom Franom igrala gumenom lopticom. U centar ju je doveo Dražen Viljušić, njezin vlasnik i dugogodišnji zaposlenik Male kuće, dok je još bila štene. Postojala je sumnja o tome kako ona može pomoći djeci, no Ria je pokazala svoje umijeće.

- Djeca su često autoagresivna i takvo ponašanje smo nekako jedva uspjeli smiriti. No, čim bi Ria ušla u prostoriju, djeca bi se fokusirala na nju i tako smirila. Slično je i kada bi djeca imala epileptičan napad. I tada bi znala reagirati kako samo ona zna. To nas je sve iznenadilo i ona je danas svakodnevno na poslu - ispričao je Dražen, 35-godišnji kineziolog. Ria uživa i u igri s djecom. Lopta se s njima, igra košarku, natječe se u trčanju i puzanju, a prema potrebi ih i škaklja. Čini se, kažu u centru, da svakom djetetu, poput ljudskih zaposlenika, pristupa pojedinačno.

Osmijeh na licu

- Bilo je slučajeva kada je dijete ugrizlo Riju za uho ili prstom ubolo u oko. No, Ria bi i tada ostala smirena te bi, nakon se dijete smirilo, uzvratila polizavši dječje uho. To bi izazvalo smijeh kod djeteta - opisao je Dražen. Vrlo zadovoljna suradnjom s labradoricom je i Darija Udovičić-Mahmuljin, ravnateljica Male kuće. Riju hvale i Vladimir i Regina Pavletić, roditelji malog Frana.

- Ria utječe na bolji razvoj našeg sina i primjećuje se poboljšanje. Kad god je Fran loše volje, spomenemo mu Riju, a na njegovu licu osvane osmjeh - rekli su roditelji.

Nije svaki pas za osjetljivi posao brige za djecu

Labradorica Ria obučena je u centru Silver gdje se obučavaju rehabilitacijski i terapijski psi te psi vodiči. U kolovozu prošle godine oštenila je osmero psića koji su zbog sposobnosti svoje majke zadržani u Centru za obuku pasa kako bi i oni, kad odrastu, mogli služiti za pomoć djeci s teškoćama u razvoju.

- Kod svakog psa posebno se procjenjuje karakter i odnos prema djeci jer nije svaki za takav osjetljiv posao. Te pse posebno obučavaju voditelji pasa koji su psiholozi ili kineziolozi u radu s djecom te na taj način najviše mogu doprinijeti radu sa psom kako bi oni mogli što kvalitetnije pomagati djeci - rekla je Mira Katalenić, privremena ravnateljica Silvera.

Izvor: Jutarnji list
Link na originalni članak: www.jutarnji.hr

Već tradicionalno, volonteri našeg Društva bit će prisutni na “Šapinom božićnom sajmu”, koji je organiziran za dane 13., 18. i 20.prosinca 2008.g., na gradskoj tržnici u vremenu od 8 do 12 sati.

Na štandovima, koje nam besplatno osigurava bjelovarski KOMUNALAC, čime potvrđujemo izvrsnu suradnju, prodavat će se čestitke, kuglice i dijeliti promotivni materijali Društva.

Čestitke, kao i u svim dosadašnjim prilikama, vrijedno su izrađivala naša vrijedna djeca - volonteri iz III osnovne škole Bjelovar, vođeni svojom nastavnicom Snježanom Lazarević. Djeca će, isto tako, biti prisutna na štandovima i pomoći u prodaji božićnih artikala, te time po tko zna koji put pomoći da se prikupe novčana sredstva za Šapu.

Sva prikupljena sredstva će se iskoristiti za kupnju hrane i plaćanje veterinarskih usluga za naše “štićenike”, čiji broj raste iz dana u dan.

Hvala djeci na trudu oko izrade zaista prekrasnih čestitki, te nastavnici Lazarević koja ih neumorno educira o potrebi humanog i civiliziranog odnosa prema napuštenim i lutajućim životinjama.

Stoga, poštovani građani, pridružite se našem božićnom sajmu, i kao uvijek do sada, pomozite Šapi!

Sve više mladih volontera

Gradski čelnici obilježili su 5. prosinca, Međunarodni dan volontera, druženjem s bjelovarskih volonterima. Ovakvi susreti postali su nezaobilazna tradicija i redovito se obilježavaju svakog prosinca.

Okupljanju su nazočili srednjoškolci koji provode akciju dobrosusjedske pomoći, volonteri za pomoć osobama s posebnim potrebama, volonteri bjelovarskog Caritasa, vatrogasnog društva, Udruge za zdravo i sretno djetinjstvo, Obiteljskog centra, Kluba liječenih alkoholičara, Udruge branitelja liječenih od PTSP-a, te udruge Šapa.

Na bjelovarskom području u raznim organizacijama trenutno volontira tristotinjak osoba.

“Nije u redu bilo koga izdvajati, no moram reći da smo izuzetno ponosni na mlade volontere. Naša mladež prepoznala je prave vrijednosti i sve ih je više u volonterskim udrugama “- istaknuo je Stjepan Čleković, dogradonačelnik. (stm)