Često nam je interesantno gledati tek prohodale štence, koji su prije neki dan sišli s mamine sise, kako se zdušno bore za svako zrno hrane. Život u natjecateljskom okružju legla, objašnjava pseće nadmetanje za hranu - tko jede prvi i to čini najbrže, dobit će najbolje i najviše. Nerijetko oni najveći (i najdeblji!) poklope sitnijeg brata ili sestricu, te ih moramo zasebno hraniti i dodatno tetošiti.
Kada odrastu, posežu za svim što bi moglo imati hranidbenu vrijednost, počev od korijenja, komada drveta, plodova voća, oštre trave, pa čak i životinjskog izmeta. U biološkom smislu te su aktivnosti normalne, ali one jako povećavaju opasnost nastanka bakterijske infekcije crijeva. Srećom, psi imaju dobro razvijen refleks povraćanja, koje je sastavni dio psećeg ponašanja kod jela: “Sve pojedi, onaj drugi vreba…ako je pogrešno ili previše, s time van!”
Koliko puta ste se nasmijali gledajući vašeg psa kako izbezumljeno trči s kosti, tražeći “tajno” mjesto gdje će ju zakopati? Ljutimo se zbog rupa po dvorištu, a to je rudimentarni ostatak genetske prošlosti pasa kada se višak hrane “skladištio”. Većina ih zakopava više simbolički nego iz potrebe, te potom zaborave na zakopano blago koje ćete prije naći vi, čisteći dvorište, nego vaš “u slučaju gladi” ljubimac. Njihova potreba za trganjem čvrstih predmeta je čisto biološka, tako da štapovi mogu biti alternativa kostima. Potreban je oprez, jer može doći do ozljede usta i ždrijela.
